BJELOLASICA (1.536 m)

je najviša planina Gorskog kotara i odličan vidikovac ako imate sreće da ste na vrhu za lijepa vremena. Ujedno je i najveće hrvatsko skijalište.
Jedno od mogućih polazišta na vrh je Begovo Razdolje (1.078 m), malo goransko mjesto koje se deklarira kao najviše naseljeno mjesto u Hrvatskoj. Dvije su varijante puta do vrha – jedna preko Žute, a druga preko Vrbovske poljane, obje oko 2:30 sata hoda. Ako nema snijega, podnožju vrha moguće je prići autom prateći Begovu stazu koja povezuje Tuk i Jasenak, a poznata je kao ishodište za uspon ne samo na Bjelolasicu, nego i na Bijele i Samarske stijene.
Put preko Vrbovske poljane do podnožja malo je duža planinska šetnja, pogodna za svakoga. Sam uspon na vrh je prilično strm i prati zavojitu serpentinastu stazu. Tu ćete se već malo oznojiti. Na vrhu se izmjenjuje travnati i stjenoviti dio, otvoren je, pa pruža odličan pogled na sve strane – vidi se Klek, Samarske stijene, Vrbovska poljana i Risnjak.
Za povratak preporučamo uzdužni grebenski put do skloništa Jakob Mihelčić (1.460 m), pa strmo poniranje niz brdo. Put dalje vodi preko Matić poljane (1.030 m), slikovite travnate visoravni dugačke 3 km i poznate po 26 vapnenačkih monolita podignutih u spomen 26 smrznutih partizana. Begova staza će vas dovesti preko Matić poljane u planinarski dom Bijele stijene u Tuku(875 m) u kojem vas čeka i krevet (s posteljinom!) i okrijepa. Ako vam je auto ostao u Begovom Razdolju, onda još lagana šetnja do tamo i time ste zaokružili izlet od 7-8 sati.

Uspon na BIJELE STIJENE (1.335 m)

za neke je najatraktivniji planinarski izlet u Hrvatskoj jer je priroda ovdje stvorila galeriju nevjerojatnih krških oblika. Znameniti prsti tj. uske šiljate stijene, jedan su od naših najeksponiranijih planinskih motiva. Najkraći uspon do Bijelih stijena započinje sa šumske ceste, tzv. Begove staze, i traje oko 1 h. Do Begove staze dolazi se cestom iz Ogulina preko Bjelskog i Jasenka.

 Izlet postaje avanturistički ako se na Bijele stijene krene VIHORAŠKIM PUTEM, jednom od najzahtjevnijih planinarskih staza u Hrvatskoj. Ta staza spaja Samarske (1.302) i Bijele stijene, prolazi neprohodnim i divljim terenom i pruža ugođaj nedirnute prirode. Staza ima prilično teške detalje, a posebna je teška Ljuska, prirodni usjek kroz stijenu gdje treba dosta spretnosti i odvažnosti. Pomoć ruku je neophodna, a mjestimično je prolaz osiguran ljestvama i sajlama, prava mala via ferrata. Naglašavamo da se put ne preporuča onima koji nisu u dobroj formi. Odvažnija djeca mogu ovuda, ali uz veliki oprez i nadzor starijih, pogotovo na Ljusci i na vršnom dijelu Bijelih stijena. Vihoraški put se odvaja s pristupne staze prema Samarskim stijenama koja započinje na 13. km Begove staze, a sam prolaz traje oko 4 h, ovisno o spretnosti planinara. S djecom put može potrajati i dosta duže, pa izdvojite dovoljno vremena prije mraka.

Do vrha Bijelih stijena vodi još jedna via ferrata s osiguranim strmim usponom, no pogled s vrha je vrijedan napora – vidi se Klek, Bjelolasica i čitav splet stijena i prirodnih tornjeva.  Uz put ćete sve do 9. mjeseca vidjeti i runolist koja na Bijelom stijenama ima bogato stanište, te također zaštićeni alpski kotrljan.

15-ak minuta od vrha je Planinarski dom Bijele stijene (1.280 m), vrlo simpatičan i dobro održavan dom o kojem se brine planinarsko društvo Kapela. Tamo možete dobiti čaj od šumskog bilja koje rastu oko doma, jedan od najboljih koji smo probali. A i nevjerojatno godi nakon što ostavimo Vihoraški put iza sebe

Područje SAMARSKIH STIJENA

jedno je od najatraktivnijih planinarskih odredišta u Hrvatskoj. Uključeno je u strogi rezervat prirode Bijele i Samarske stijene što znači da u njemu nije dozvoljena nikakva ljudska intervencija. Kraj je divlji, očaravajući i zahtjevan za obilazak, a samo je na pola sata od mjesta gdje možete ostaviti auto! Samarske stijene se često dijele na zapadnu i južnu skupinu, a za obilazak čitavog područja potrebna su 2 dana, s noćenjem u Ratkovom skloništu.

Za obilazak zapadne skupine trebat će vam oko 4 sata, a najbolje je započeti na tzv. 13. km (1.080 m) Begove staze (to je udaljenost iz Mrkoplja) ili još mrvicu bliže vrhu, na Okretaljki (1.150 m). Kratkim strmim usponom stižemo na vrh Samarskih stijena (1.302 m) koji je zapravo najmanje atraktivan u skupini jer je dosta obrastao i pruža ograničeni vidik kroz granje na Bjelolasicu i Klek, te lijep pogled na južnu skupinu stijena. Nakon vrha slijedi prašumasti dio puta kroz duboke i strme vrtače koji nas dovodi do puno atraktivnijih stijena: do Stepenice (1.280 m) udaljene 0:45 h od vrha, a zatim i do Piramida (1.280), još 0:15 h dalje. Usponi na te vrhove su kratki, no potrebno je dosta spretnosti, a vidici će nadokanditi kratku muku. Stijene su na vrhu izravnate poput stolova, pa naprosto mame na izležavanje. Zato si dajte dosta vremena za obilazak jer bi zaista bilo šteta ovuda samo projuriti. Za još 0:30 h dolazimo do Doline suza i sjajnog vidikovca nad njom, a zatim slijedi vrhunac – prolaz kroz tzv. Veliki kanjon okomitih visokih stijena koji vam vjerojatno neće čitavom visinom stati u objektiv. Moguć je uspon na njegov vrh i prolaz kroz njega, a za one koji žele izbjeći vratolomno stjenjarenje postoji i obilazni put na drugu stranu kanjona. Zatim još malo prašume, vrtača i stijenama posutih strmina, prolaz pokraj glomazne Kocke šećera (stijena, naravno) i evo nas kod Ratkovog skloništa (1.200 m), fenomenalno ukomponiranog u stijenu zvanu Šerpa.

Nakon ove prave uživancije tokom koje ste se mogli uzverati na 7-8 skupina stijena, te pri tom skupiti 4 od ukupno 8 žigova Mrkopaljskog planinarskog puta, možete se vratiti prečicom koja zaobilazi stijene sa sjeveroistočne strane (Kapelski planinarski put) na Okretaljku (0:45 h) ili produžiti obilazak na južnu skupinu Samarskih stijena. Moguće je i produžiti od Ratkovog skloništa Vihorašlkim putem do Bijelih stijena što je još jedna planinarska poslastica!

BITORAJ (1.386 m) i VIŠEVICA (1.428 m) 

pripadaju istoj gorskoj cjelini, a međusobno su udaljeni samo 4 km. Viševica ima stožasti vrh, a Bitoraj je skupina rastrganih stijena koje strše iznad šume. Bitoraj često nazivaju i Burnim Bitorajem radi nerijetke jake bure

Najpoznatiji pristup vrhovima je iz slikovitog goranskog naselja Fužine koje se nalazi na obalama umjetnog jezera Bajer. Fužine su se razvile u poznato turističko naselje, a po obali jezera uređene su šetnice i biciklistička staza. Na jezeru se može jedriti, voziti čamcima i kanuima, kupati, roniti i baviti ribolovom.
Nakon silaska s autoputa, prolazimo kroz naselje Vrata prije Fužina. Upravo iz Vrata počinju markacije za Bitoraj, a put traje 2:45 h. Najprije dolazimo do planinarskog skloništa Bitorajka (1.303 m) koje se slikovito smjestilo na rubu male gorske livade. Od skloništa je još 10ak minuta do vrha s kojeg se pruža lijep pogled na Brestovu Dragu, Sunger i Mrkopalj, te Bjelolasicu i Samarske stijene. S vrha se može nastaviti prema Viševici kroz zaista divlji predio koji nalikuje prašumi. Put se za 1:15 h spušta na prijevoj Javorje (1.250 m), odakle je moguć upon na Viševicu za dodatnih 1:30 h.

Uspon možete odraditi i u obrnutom smjeru tako da krenete iz Vagabundine kolibe u Ravnom, te preko Viševice i prijevoja Javorje dođete do Bitoraja. S obzirom na više nego odličnu gastronomsku ponudu Vagabundine kolibe, preporučamo i ovaj smjer.
U blizini Fužina je i špilja Vrelo koja je uređena za turistički posjet u dužini od 230 mNe zaboravite da su Samarske i Bijele stijene otkrivene kad je jedan nadobudni lugar slijedio tragove medvjeda. 

KLEK (1.181)

je planina uz koju su vezane mnoge priče i legende pa je zanimljivo odredište za djecu, ali i za odrasle. Stijene na njezinom vrhu izgledaju poput diva koji se opružio i zaspao na vrhu planine. Stara legenda kazuje da se za olujnih noći na Kleku okupljaju vile, vilenjaci, ali i vještice koji u ponoć plešu kolo i pjevaju.

Najpopularniji i najkraći uspon na Klek kreće iz sela Bjelsko (625 m) koje se nalazi desetak kilometara od Ogulina (323 m). Do Bjelskog automobilom dolazite kroz Ogulin pa dalje u smjeru sela Jasenak i centra Bjelolasica. Nakon sela Puškarići stižete u Bjelsko. Od Bjelskog kreće jednosatni uspon prema planinarskom domu Klek (1.000), u kojem ne služe hranu, ali se možete osvježiti pićima i prespavati.
Klek se u planinarskoj literaturi često naziva kolijevkom hrvatskog alpinizma tako da će i oni željni adrenalina doći na svoje. Djeci će posebno uzbudljiv biti uspon od doma do vrha – penje se po stijeni pridržavajući se za konop. Taj uspon je preporučljivo izbjegavati za lošeg vremena kada su stijene klizave. S vrha puca pogled prema Bjelolasici, Risnjaku, Bijelim stijenama… pa čak, za lijepog vremena, i do slovenskih Alpi.
S vrha se možete spusiti istim putem ili nastaviti dalje prema Klečicama (1.062 m), dvjema stijenama na koje se može popeti kratkim, ali nemarkiranim i vrlo izloženim putem (nije za djecu).
Tijekom ljetnih mjeseci pažljiviji promatrači mogu uz stazu ugledati runolist – poznatu i zaštićenu biljku koju ne smijete brati!
Izlet na Klek posebno je zanimljiv jer se zbog dobre lokacije lako može od jednodnevnog pretvoriti u višednevni. Ako želite produljiti odmor, savjetujemo posjet Bjelolasici u zimskim mjesecima, a iskusnim planinarima uspon na Bijele i Samarske stijene. Ni Risnjak nije daleko, baš kao ni ostale znamenitosti Gorskog kotara (Zeleni vir, Kamačnik, dolina Kupe…)
Preporuke za posjet u blizini:
– Alpinistička zbirka Zavičajnog muzeja u Ogulinu, tel. 047/ 522 502, 091/ 5661 698

 45 min, 29 km

Osnovu parka čini masiv planine RISNJAK (1.528 m)

, zatim vršni dio Snježnika (1.506 m), a na području parka nalazi se i izvor rijeke Kupe.

Ulaz u nacionalni park (i planinarenje) moguć je iz nekoliko smjerova:
– od zgrade Uprave nacionalnog parka u Bijeloj Vodici (Crni Lug) (iz Zagreba – izlaz Delnice)
– od Gornjeg Jelenja preko Vilja (iz Zagreba – izlaz Oštrovica)
– od Platka (iz Zagreba – izlaz Oštrovica)

Vrijedi obići tihu i slikovitu dolinu Leske (679 m) koja se prostire od ulaza u Park i oko koje vodi poučna staza u dužini od 4.200 m. Moguće je razgledati (preporuča se za djecu) šesnaest prirodnih i kulturnih obilježja: ponikva, gorska livada, hranilište za divljač, seosko domaćinstvo, izvor, živi panj, šumu bukve i jele…

Od znamenitosti tu su Viljska ponikva (duboka 200 m), livade Lazac (1.064 m) i Šegine (966 m), a vrijedi se uputiti krškim obroncima i vrhovima Risnjaka obilnih prirodnim znamenitostima, proći kroz gustu, nepreglednu šumu – Smrekovac (više od 1.000 m), zaustaviti se na Bijelim stijenama, svijetu kamenih kukova okruženih prašumom u kojoj raste tisa stara 1.200 godina.
Poseban dio Nacionalnog parka predstavlja splet vrhova oko Snježnika (1.506 m), po mnogima jednog od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj.

Sjeverni dio Nacionalnog parka pripada dolini Kupe. Izvor Kupe dojmljiva je hidrološka pojava i spomenik prirode. Neobičnom, modro-zelenkastom bojom u dubokoj usjeklini (84 m) podno Gavranove stijene ispod Kupeškog vrha (715 m), pruža neponovljiv doživljaj ljepote i mira.

Zanimljivu geomorfološku i hidrološku pojavu predstavlja i bujica u dolini Sušice i potoka Krašićevica. Dolina gornjega toka Kupe, nizvodno od izvora sve do utoka Čabranke, po prirodnim vrijednostima prvorazredna je mikrocjelina, poznata i kao dolina leptira. Ovdje su se našle čak 74 vrste danjih leptira.